Rijetki su u gradu na rijeci Sani mladi ljudi, istinski i sa puno ljubavi predani i odgovorni u sportu, kao što je to Bojan Mršić, član Stonoteniskog kluba Prijedor.
Iako će 26.marta napuniti 28 godina, bezmalo dvije decenije vjeran je „ping-pong“ loptici. Naime, od kraja 1995. godine, kada je izgrađena sala Stonoteniskog doma „Tukovi“, čime su udareni temelji za dobar rad pomenutog sportskog kolektiva, s obzirom da stanuje u neposrednoj blizini ovog zdanja, kao osmogodišnjak, zavolio je igru sa reketom za stolom.
-Bio sam u vrhu takmičara Republike Srpske u mlađim uzrasnim kategorijama, a u paru sa Markom Antonićem prvi u kadetskoj konkurenciji, dok nam je u juniorskoj pripalo drugo mjesto. Bili smo učesnici TOP 12 BiH. Nalazio sam se u sastavu bh. juniorske reprezentacije na Balkanijadi u Banjaluci 2004. godine, koja je okupila predstavnike devet zemalja-priča Mršić.
Međutim, sa jasnim životnim ciljevima, a prioritetnim da se studira, s obzirom da Prijedorčani kod seniora nisu mogli da se u to vrijeme kod seniora nose sa banjalučkim rivalima (Borac, „Banjalučka banka“), Šekovićima i Slavijom (Srpsko Sarajevo), potom, i posebno poslije početka ligaškog takmičenja na nivou cijele BiH, kao 16-godišnjak odlučio je da se posveti suđenju, položivši za saveznog djelioca pravde.
-Prvo značajnije međunarodno takmičenje bilo mi je, kao sudiji, Evropsko prvenstvo mladih, za kadete i juniore, održano 2006. godine u Sarajevu. Slijedila je prva u nizu Balkanijada, 2008.godine u Budvi (Crna Gora), a u posebnom sjećanju ostala mi je svjetska Univerzijada 2009. u Beogradu. Naime, tada je „vladala“ epidemija „svinjskog gripa“, Azijati su nosili medicinske maske, morali smo da, iz bezbjednosnih razloga, malo malo da peremo ruke – prisjeća se Mršić.
Iako je postao trener stonog tenisa na Hrvatskoj sportskoj akademiji u Zagrebu, usavršavao se prevashodno u suđenju, 2010. godine stekao je zvanje internacionalnog sudije. Bio je na mnogobrojnim turnirima, izdvojio je one iz turnusa ETTU – kalendara (evropske stonoteniske asocijacije), ponovo u Budvi i u Tatabanji (Mađarska) u više navrata, zatim „Jola“ ligi Evrope za stonoteniserke u Ilijašu, a najveće priznanje stiglo mu je 2013. godine kada se našao među 60 sudija, koje je ITTU (svjetska stonoteniska unija) odredila da se nađu na svjetskom pojedinačnom prvenstvu u glavnom gradu Francuske, Parizu.
-To je za mene zaista predstavljalo dragocjeno iskustvo, a koliko je bilo prestižno naći se na najvećoj planetarnoj smotri, govori podatak da je samo sedam država imalo po dvoje sudija u „gradu svjetlosti“. Ostaje žal što, poslije stečene „bijele značke“ (white badge) pred početak šampionata, našavši se u grupi od 17 polaznika, uz prethodni seminar, nisam uspio da se domognem „plave značke“ (blue badge) i napredujem. Pitanja su bila teška, ali i teško je nama sa ovih prostora održavati taj nivo, s obzirom da se mora imati kontinuitet suđenja na evropskim i svjetskim prvenstvima i Olimpijadi, kao i jakim turnirima širom svijeta. Tako nešto iziskuje i da čovek ima materijalne mogućnosti – priča Mršić.
Iako predstavlja pravi primjer da se, ostankom u sportu, može stizati i do visokog obrazovanja, skromnošću odišući, pomalo je i „škrt“ na riječima, što i ne čudi i svojstveno je ljudima koji prate tehnička dostignuća. A po završetku Informatičkog fakulteta u Prijedoru, sa diplomom diplomiranog inženjera informatike upravo je počeo prije četiri i po godine, zaposlivši se u ArcelorMittalu Prijedor, da se dokazuje i na planu struke u okviru Rudnika željezne rude. Ide ukorak sa vremenom, nakon četvrtog stepena položenog engleskog, trenutno pohađa i njemački jezik. Prošle godine je postao i predsjednik Sudijske stonoteniske organizacije BiH.
-Od oko 60-70 aktivnih sudija, 20 je internacionalnih. Organizovali smo dva ispita u Sarajevu, još 32 kandidata je za omasovljenje organizacije. Potrebno je unapređivati stoni tenis, iako je to sport u kojem se igra iz zadovoljstva, kada imaš sedam, 19 i 50 godina. Posebno među rekreativcima vlada veliko prijateljstvo, poznanstva su najvažnija i ostaju zauvijek, od Banjaluke, Sarajeva, Beograda i Zagreba, pa na dalje, svi smo kao porodica. Te vrijednosti, ljudska poznanstva, uvijek ostaju kao najsjajnije medalje – naglašava Mršić.
Aktivan je, uvijek kada zatreba i kao igrač za ekipu svog kluba, koja je u Prvoj ligi RS, sparinguje rado prije svega najdarovitijoj i već dokazanoj prijedorskoj stonoteniserki, juniorskoj reprezentivki BiH, koja već ima poziv i za seniorsku selekciju, Sanji Milojici. Istakao je da bez Slavka Antonića, „alfe i omege“ kluba, veliko je pitanje, da li bi i funkcionisao u teškim vremenima. Četvrtu godinu Mršić je sekretar Stonoteniskog saveza RS, upoznat sa svim nadama i željama, a čini se mnogo na popularizaciji ovog sporta u novim sredinama.
-Protokol, koji je, među više saveza, potpisao i naš sa savezima Srbije, budi nadu u ljepšu budućnost. Stonoteniski savez Srbije je znatno organizovaniji, u odnosu na STS BiH, samim tim i svi segmenti djelovanja, prvenstveno od podrške talentima. Trebao bi da nam bude putokaz u radu. Vjerujemo da će biti niz aktivnosti, potrebne su i finansije da bi se kod nas održavali seminari, kojima ćemo, uz stručnu pomoć iz Srbije, podizati kvalitet rada i rezultata. Sigurno je da želimo i više saradnje klubova, iako je ona postojala i bila izražena i u ratnim vremenima, kada su se mnogi stonoteniseri takmičili u Srbiji, naravno i da organizujemo i borbu na turniru za svesrpskog prvaka – najavio je Bojan Mršić.
N.Đerić/A.Drakulić